i napokon i sam i ja uspjela doći do kompjutera napisati koji post..... i sve polako ide .....ide ....teče....
ponajviše vrijeme. ja sam bila i ostala ista i ništa me nije uspijelo promijeniti, ili se barem nadam....
i ako mislim da sam propali slučaj ima i ljudi u mome okrugu ima ljudi koji to ne misle.
iako ne plačem za prošlim vremenima i prošlim lijepšim događajima i prilikama životnim koje ovdje na ovom usranom mjestu kao da me zaobilaze i kao da ne mogu ovdje ne mogu biti kakva ja zapravo jesam i biti svoja sa svim svojim manama i onim dobrim, kojih imam malo, stranama. nisam ja dš od onih koji za svaku malu plaču i cmizdre ali nekad ti je života dosta i svih njegovih neuspjeha koji su me trenutačno shrvali na dno koje nema kraja i ja ....meni se čini kao da tonem i da tome nema kraja. i to me boli jer znam da ja to misam zaslužila i da se trudim koliko god mogu da izvešim sve svoje ....tuđe zahtjeve i prohtjeve. iako još ne shaćam koji je to meni kurac trebalo doći u ovu školu i zagorčati si život koji je bio i ovako ovoljno jadan.nekima je to teško shatiti jer misle da ja imam savršen zivot ....koji cvate... i u kojem sam ja silno sretna osoba. znam da sve osobe na ovome svijetu imaju problene, e pa imam ih i ja. i ti ma problrmi guše. iako sam mislila sa će nestati kad sam prije pušila samo sam pogriješila jer sam si stvorila samo još jedan više.... i tako sam u začaranome krugu
|